Sama činjenica da dva pjesnika nastavljaju razgovarati (radi se o dekadama), nastavljaju slušati jedan drugoga, nastavljaju se dopisivati različitim literarnim formama, nikako nije samo fenomen dijeljenja jutarnje kavice ili večernjeg pijančevanja, da spomenemo dva najčešća oblika družbe na ovdašnjim prostorima. Jer Čegec i Mićanović ne dijele ćakulu. Dijele znanje o unutarnjem kamenolomu. Tamo se krvavo radi, što, naravno, nema nikakve veze s time kako se postaje slavan na Facebooku ili na nekoj novijoj socijalnoj tračaonici/točionici.

I da se vratimo na naslovno pitanje ove kritike: Mićanović i Čegec su davno prije ove zbirke odlučili da će kompas namjestiti prema stranosti, drugosti, razlici, negaciji, izmještenosti. I još uvijek ih taj Sever/Sjever (igra riječima oko uzora Josipa Severa je Mićanovićeva) nije iznevjerio. Poezija koju zbirka donosi ima svoju dvostruko britku autonomiju i žestinu, ali ima i sluha za ono što u kontakt ne donosimo sami, a pri tom ne mislim na njihovu načitanost. Nije to zajednički pjesnički rad na način sonetnog zanata Paljetka i Maroevića. Možda smo bliže ekstremnoj samokritičnosti Elizabeth Bishop (Čegec) koju nastoji smiriti njezin staloženiji, produktivniji prijatelj Robert Lowell (Mićanović). Ali zapravo iz povijesti književnosti znamo mnogo primjera gdje je dvoje književnika (Montaigne i La Boétie, Ralph Waldo Emerson i Louisa May Alcott, D. H. Lawrence i Katherine Mansfield, Charlotte Brontë i Elizabeth Gaskell, Henry James i Edith Wharton, James Baldwin i Toni Morrison, J. R. R. Tolkien i C. S. Lewis, Denise Levertov i William Carlos Williams itd.) stasalo i kroz međusobno promišljanje literarne vokacije, a ne samo kroz razmjenu privatnih biografija. Pogotovo u malim sredinama, interes jednog autora za drugoga može stvoriti čitavu jednu kulturu. Ne treba nabrajati koliko punktova izdavaštva, književnosti i literarne refleksije već dugo u našem kontekstu uspostavljaju Čegec i Mićanović. Možda to ima veze s time koliko su jedan drugom podrška i koliko su u stanju podnijeti, izdržati kreativno zajedništvo.

Nataša Govedić